Projektni menadžeri vole reći da je „dobra priprema – pola obavljenog posla“. Nedostatna priprema, kao i niz vanjskih okolnosti, međuodnosa i previda mogu nas dovesti u nezavidnu situaciju.

“Carevo novo ruho”

Što ako vam se dogodi da ste u projekt uložili puno resursa pa nakon godinu dana ustanovite da to nije to, ali ne želite odustati, priznati poraz ili vam se čini da kapitulacija nije moguća. Ako ste vlasnik firme, stradat će vaš ego, saldo na žiro-računu, možda i poneko radno mjesto. A ako ste, na primjer, čelnik državne institucije, s odlukama koje se reflektiraju na cijelo nacionalno gospodarstvo, posljedice pogrešnih odluka (ili nedovoljnog planiranja) mogu biti dalekosežne, vremenski i financijski. No, ni nakon „x“ milijuna potrošenih eura (efektivno potrošenih novaca + radnik/sati ljudi u sustavu koji se nigdje ne evidentiraju kao trošak) često neće biti nikoga tko će reći „Kralj je gol“.  Niti postoji dovoljno osobne i društvene odgovornosti da se stane s projektom, prizna pogreška i krene ispočetka.

Stavi ego na stranu

Kontinuirano svjedočimo projektima koji ne uspijevaju samo zato što ih je npr.  pokrenulo pogrešno ministarstvo. Ideja je odlična, postoje potrebe, entuzijasta ne nedostaju, alocirana su sredstva, ali šahovske figure kreću se po pogrešnim poljima. Ili, još uvijek slijedimo procedure i ispunjavamo obrasce koji su nešto značili prije pedesetak godina, ali sada ne znače ništa. Ukidanje legislative koja više nema svrhu ili ekonomsku isplativost očito se ne događa dovoljno brzo.

Isprobaj u testnom okruženju i kontroliranim uvjetima

Znamo da se za sve bitne stvari rade simulacije, projekcije, makete, prototipovi, planovi upravljanja rizicima, contingency planovi, procjene moguće štete na ljudima, imovini, prirodnim resursima, energetskim sustavima…

Ipak, u najvećem broju slučajeva, prosječan hrvatski poduzetnik nema osjećaj da se prije donošenja zakona koji je začet u naše vrijeme, a provodit će ga i naša djeca, donose financijske projekcije sa scenarijima, a možda i izlaznom strategijom.  Umjesto da se energija troši na planiranje, kreiraju se mehanizmi prebacivanja odgovornosti (npr. na poduzetnike, na banke…)  i mehanizmi represije: kažnjavanje u iznosima koji ne koreliraju sa smislenošću zakonskih zahtjeva,  blefiranje da postoje ljudski i tehnološki resursi kojima se mogu otkriti propusti, ili još gore, ako i postoje, trošenje resursa….na pomicanje figura po pogrešnim poljima….

Odustajanje – zalet za novi početak

Moderna priča „Carevog novog ruha” danas je tema sraza između istine, smisla, napretka, poduzetničkog duha – s jedne strane, i kolektivne iluzije i izokrenute stvarnosti prezentirane kroz buku digitalnih šumova – s druge strane. Kao da smo u ratu, ali na suprotnim stranama, pa je svaka dobivena bitka jedne strane –  poraz druge. Kako izaći iz tog začaranog kruga?

Neuspješan projekt i odluka da izađemo iz nečega što nam ne služi ili ne daje dobit, ne mora biti samo trošak, već to nasljeđe, iskustvo i naučene lekcije mogu biti i investicija u sljedeći projekt. “Nekad je korak unazad samo zalet za naprijed”.